Naši dopisnici s kruzera, ti umorni kroničari globalnog all inclusivea, ovih su dana pristali u Costa Mayi, mjestu koje se, kao i većina takvih mjesta, uporno pravi da nije turističko, dok mu ekonomija ovisi o rasporedu pristajanja brodova većih od prosječnog dalmatinskog grada.
Mahahual, malo ribarsko selo na obali Quintana Rooa, dočekalo ih je bez ikakve potrebe da se pretvara da je nešto više od onoga što jest. Nebo je bilo sivo, more nekako umorno i bez one razgledničke tirkizne samouvjerenosti, kao da ni njemu nije do toga da glumi katalog. Uz Malecon, skromnu obalnu šetnicu, život ide svojim poslom, bez obzira na to što svakih nekoliko sati s horizonta izroni nova plutajuća ekonomija.
Ovaj dio Meksika ima i svoju tišu, stariju priču. Obala Costa Maye nekada je bila dio trgovačkih ruta drevnih Maja, koji su duž Kariba povezivali gradove i luke mnogo prije nego što su kruzeri otkrili ove vode. Ovdje su, da se podsjetimo, davno prije koktela s kišobranima prolazili Maje, trgujući duž obale i ostavljajući za sobom mrežu koja nije trebala WiFi ni narukvice za ulazak. Kasnije su ovdje dolazili ribari, a mjesto kakvo danas postoji počelo se razvijati tek krajem dvadesetog stoljeća, uglavnom zahvaljujući turizmu koji je stigao morem.
Između restorana s dnevnim ulovom i suvenirnica koje prodaju autentičnost na komad, naši su dopisnici uhvatili prizor koji ne ulazi u promotivne materijale, klinci koji igraju nogomet na ulici, viču, svađaju se oko zaleđa i potpuno ignoriraju činjenicu da im iza leđa prolazi međunarodni turizam u japankama. To je, otprilike, jedini trenutak u kojem sve ima smisla.
Ručak su, naravno, odradili kako dolikuje ozbiljnim terenskim radnicima, u lokalu znakovitog imena Los Mejores Postres en Mahahual, gdje su lokalni specijaliteti posluženi bez filozofije i bez pretenzije, ali s onom vrstom uvjerljivosti koju ne možeš dobiti u brošuri. Ukratko, više Meksiko nego marketing.
U blizini se nude i sadržaji za one kojima smisao nije dovoljan, koraljni greben Banco Chinchorro za avanturiste i vodeni park za one koji žele simulaciju avanture, ali Mahahual svoju priču priča bez razglasa. U tanjuru svježe ribe, u sporom hodu uz more i u tom tihom otporu da se potpuno pretvori u kulisu.
Na kraju, naši dopisnici su se vratili na brod, među bazene, rasporede i duty free parfeme, a Mahahual je ostao tamo gdje je i bio, između stvarnosti i razglednice, uporno odbijajući odlučiti što je zapravo.
