U jednoj od onih budimpeštanskih ulica u kojima fasade izgledaju kao da su preživjele sve ratove osim obnove, smjestio se jedan od najpoznatijih klubova u Europi: Szimpla Kert. I premda danas izgleda kao turistička razglednica, priča o njemu počinje prilično skromno, gotovo slučajno.
Početkom dvijetisućitih Budimpešta je imala čitave četvrti zgrada koje su se raspadale sporije nego što su ih gradske vlasti uspijevale srušiti ili obnoviti. U jednoj takvoj ruiniranoj zgradi, negdje između ispucalih zidova i dvorišta koje je više nalikovalo scenografiji postapokaliptičnog filma nego mjestu za izlazak, skupina prijatelja 2002. odlučila je napraviti nešto što je tada djelovalo prilično besmisleno: otvoriti bar.
Tako je nastala Szimpla.
Ne klub u klasičnom smislu riječi, nego improvizirani svemir sastavljen od starih fotelja, poluraspadnutih bicikala, televizora iz socijalističkog doba i lampi koje su vjerojatno nekada osvjetljavale nečiju kuhinju. Ako je netko imao komad namještaja kojem više nije znao što učiniti, završio bi ovdje.
Rezultat je bio prostor koji izgleda kao da je Salvador Dalí dobio ključeve napuštene zgrade i odlučio otvoriti kafić.
Budimpešta je, naravno, brzo shvatila o čemu je riječ. U gradu koji je prepun povijesti, ali često pomalo previše ispoliran za vlastito dobro, Szimpla je ponudila nešto drugo: kontrolirani kaos.
Ovdje su se počeli okupljati studenti, umjetnici, hipsteri prije nego što je riječ hipster uopće postala uvreda, DJ-evi, turisti koji su zalutali i lokalci koji su znali da se dobre stvari u ovom gradu rijetko nalaze na glavnim ulicama.
S vremenom je Szimpla postala pionir nečega po čemu će Budimpešta postati poznata diljem Europe, takozvanih “ruin barova”. Ideja je bila jednostavna: uzeti zapuštene zgrade u staroj židovskoj četvrti i pretvoriti ih u mjesta noćnog života, ali bez previše popravljanja. Što je zid bio izgrebaniji, što je namještaj bio čudniji, to je atmosfera bila bolja.
Turisti su, naravno, stigli ubrzo nakon toga.
Danas je Szimpla Kert gotovo obavezna stanica za svakoga tko posjeti Budimpeštu. Turistički vodiči opisuju ga kao “alternativni bar”, “kulturni centar”, “najpoznatiji ruin pub na svijetu”.
Ali istina je da ga je teško opisati bez da ga vidite: dvorište prepuno grafita, prostorija sa starim Trabantom pretvorenim u stol, projekcije filmova na zidovima koji su vidjeli više povijesti nego većina muzeja.
Ironija cijele priče je u tome što je mjesto koje je nastalo iz improvizacije i ruševina postalo jedna od najfotografiranijih lokacija u gradu. Turisti danas dolaze vidjeti autentičnost koja je nekoć bila samo nusprodukt nedostatka novca.
A Szimpla, kao i svaka dobra srednjoeuropska priča, i dalje živi negdje između nostalgije i zvuka čaša.
Nekad je bila ruševina.
Danas je institucija.
I vjerojatno jedini bar na svijetu gdje vam se čini potpuno normalnim piti pivo dok sjedite u kadi usred dvorišta.
