Na Maksimiru je subotnje predvečerje imalo onaj stari, plavi miris, malo pečenih kestena iz sjećanja, malo proljeća u zraku i puno nogometa u nogama. U posljednjoj utakmici 24. kola SHNL-a Dinamo Zagreb je bez previše filozofije, ali s dosta stila, svladao Gorica s 4:2 i još jednom podsjetio tko u ovoj ligi dijeli karte, a tko samo broji bodove.
Plavi su krenuli kao tramvaj s okretišta, bez stajanja. Već u 7. minuti Beljo se snašao u gužvi nakon slobodnjaka Stojkovića i zakucao loptu u mrežu, taman koliko treba da se Maksimir protegne i kimne glavom: “Dobro je, ide to.” Deset minuta kasnije ista ekipa u drugoj slici, Beljo krade, Stojković vara i s ruba kaznenog prostora pogađa donji kut za 2:0. Nogomet jednostavan, ali baš zato lijep.
Kad se činilo da će Gorica kući ranije, gosti su se ipak javili za riječ. U 36. minuti Trontelj je na drugoj vratnici smanjio na 2:1. Dinamo je do odmora mogao riješiti sve dvojbe, ali je Beljo zatresao gredu, a kasnije u nastavku isto je učinio i Mišić, okvir gola bio je najraspoloženiji Goričin igrač.
Drugo poluvrijeme donijelo je ono što se čekalo, potvrdu. U 62. minuti korner je izveo Stojković, a Soldo je skočio više od svih i glavom poslao loptu tamo gdje se ne brani. Točka na “i” stigla je u 73. minuti: ruka u šesnaestercu, VAR (preduga provjera očitog), bijela točka i Beljo opet miran kao da puca na treningu, 4:1.
Do kraja je Gorica tek malo ublažila poraz. Soldo je skrivio kazneni udarac, a Erceg postavio konačnih 4:2, više za statistiku nego za nadu.
Pred 7548 gledatelja Dinamo je ovom pobjedom iskoristio kiks Hajduka i pobjegao na sedam bodova prednosti i mirno može spakirati kofere za Poljud. Derbi dolazi, a Plavi u njega ulaze, kako purgerski i priliči, s rukama u džepovima i pogledom prema vrhu.
