Prošlo je okruglih 100 godina od prvog prikazivanja Tijardovićeve operete “Kraljica lopte”, koja je tada, davne 1926. izvedena na Starom Placu povodom 15 godina postojanja Hajduka. Djelo je to koje spaja kazališnu umjetnost i navijačku strast, prilika za uživanje ljubiteljima i sporta i kulture.
Ivo Tijardović, hrvatski skladatelj, pisac i slikar, kao i svojevremeno gradonačelnik Splita, prije točno sto godina, na nagovor braće Kaliterna, napisa je i uglazbija operetu o Hajduku koja će se te godine izvoditi još 6-7 puta i onda više neće idućih 91 godina. Pa je tako splitska publika dobila priliku ponovno pogledati tu fantastičnu glazbeno scensku izvedbu tek 2017. na stadionu Poljud.
Ove godine, Hrvatsko narodno kazalište Split je premijerno u veljači izvelo operetu povodon svečanog obilježavanja 115 godina Hajduka, a tri miseca kasnije i ponovno na Starom Placu.
Opereta u tri čina, sa stotinjak izvođača, solistima, plesačima, zboron i orkestron, prikazuje povijesne trenutke Hajduka, utakmice protiv kluba sa Malte, povratak u Split koji već tada živi kroz Hajduka ka i ljubavne zgode i nezgode, posebno glavnih protagonista Slavka i njegove Mile, isprepletene kroz priču začinjenu mediteranskin mentaliteton i sukobon generacija.
Sto godina kasnije, opereta je izvedena simbolično ponovno na Starom placu, prvom domu Hajduka, u tjednu Sudamje.
Grad Split je proslavu dana svog zaštitnika Svetog Duje, obilježija bogatin i šarenin programon kroz cili tjedan, a za kraj je ostavljena poslastica, Kraljica lopte.
Jedinstvena je to opereta posvećena jednom sportskon klubu pa je tako i dan danas Hajduk vjerojatno još uvik jedini nogometni klub na svitu koji ima svoju operetu.
Termin održavanja operete na Staron Placu već je bija pomaknut uru i po ranije zbog najavljene večernje kiše, koja je ipak nemilosrdno stigla ranije od očekivanog. Sivi oblaci su se navlačili nad Splitom u trenucima dok se ispunjavalo gledalište na Starom Placu. S razglasa su se orile prepoznatljive Hajdukove pisme, rijeke ljudi su zauzimale svoja mista u parteru ili na tribinama, u publici su se prepoznavali i pozdravljali ljudi i svi su zajedno čeznutljivo pogledavali prema nebu. Prid pozornicon je bija smješten orkestar.
Ubrzo su se po pozornici rastrčali glumci i pivači i izvedba je krenila. Publika je u više navrata reagirala razdragano, spontano bi zapljeskli ili bi se od srca nasmijali scenama s pozornice, ka šta bi sa zboron HNK Split pjevušili prepoznatljive stihove iz operete. Poznata pisma “To nje ni knedla” brzo je raspivala splitsku publiku. Nakon 20-ak minuta prve, krupne kapi kiše rastirale su veći dio orkestra koji je požurija u zaklon zaštititi svoje instrumente. Dok su solisti izvodili svoje dionice i izmjenjivali se sa raspršenim plesačima na pozornici, prid njima su u zaklon bižali kontrabasi, violine i violončela, pokrivale su se note i ogrnjivala se harfa.
Tako je izvedba nastavljena bez pratnje orkestra, ali su izvođači svojom energijon nadoknadili svaki izostali akord, dok su humorom razbijali kišnu zavjesu koja je svakin trenon postajala sve gušča, pretvorivši tako nepredviđene okolnosti u trijumf volje i umjetnosti. U jednom je trenutku jedan od izvođača uputio poziv prema orkestru: “može sad jedna tužna violina”, dodavši iznenađeno kako su “ipak svi pobigli”, nasmijavši tako publiku spontanon šalon.
Gledalište na Starom Placu već je bilo prekriveno bojama stotina otvorenih kišobrana, a skakutanje, trčanje i plesanje po mokroj pozornici, pretvaralo se u pravi izazov. Unatoč energiji i volji izvođača, kiša je postajala sve jača i izvedba je morala biti zaustavljena. Krajen prvog čina, nakon obavijesti i isprike voditelja o prekidanju zbog više sile, izvođači su ispraćeni gromoglasnin aplauzon, a publika je pohitala prema izlazima da pronađu zaklon od kiše i u nadi kako će uskoro Kraljicu lopte moći pogledati cilu u nekon novon terminu i u nešto boljin vremenskin uvjetima.
