Kad Dinamo osvoji Kup, to nikad nije samo nogomet. To je malo kaos, malo birtija, malo policijski bilten i nešto između tambure i sirene marice. Tako je bilo i ove večeri u Osijeku, gdje je Dinamo s 2:0 presavio Rijeku i uzeo svoj 18. Kup od hrvatske samostalnosti. Dvostruka kruna je u džepu Marija Kovačevića, a plavi vlak opet tutnji hrvatskim tračnicama kao da nikad nije ni stao.
Prije utakmice više se trčalo po autocesti nego po krilima. Navijači Dinama i Rijeke tražili su jedni druge kao loše organizirani svatovi, ali policija je dvaput gasila vatru prije nego što je planulo. Dio riječkih navijača završio je u krivom smjeru pa su na stadion stizali tek kad je utakmica već počela. Hrvatski nogomet, ukratko, nikad ne znaš ideš li na finale Kupa ili epizodu “Potjere”.
A na travnjaku? Dinamo je od prve minute izgledao kao gazda birtije koji zna tko plaća rundu. Rijeka je djelovala nervozno, stisnuto, kao gost koji je zaboravio novčanik doma. Stojković prvo je u 22. minuti pogodio vratnicu projektilom s ruba kaznenog prostora, a odmah zatim utakmica je nakratko prekinuta jer je jedan dinamovac odlučio glumiti Usaina Bolta i utrčati prema riječkoj tribini.
Do odmora je Dinamo još jednom tresao okvir gola. Vidović pogodio je stativu u sudačkoj nadoknadi prvog dijela, dok je Rijeka ozbiljnije zaprijetila tek jednom. Premalo za finale, premalo za pehar.
Jedini trenutak kad su Riječani ozbiljno galamili bio je prodor Tonija Fruka. Napravio je dar mar među dinamovim stoperima, srušio pola obrane driblingom, a onda završio na travi nakon uklizavanja Sergija Domingueza. Tražio je penal cijeli riječki svijet, ali sudac Mateo Erceg samo je odmahnuo rukom.
A onda je stigao Luka Stojković. Dečko koji je ovu večer pretvorio u svoju privatnu feštu.
U 50. minuti potegnuo je izvana, jako, ali ne baš neobranjivo. Lopta je išla po sredini gola, no Zlomislić reagirao je kao čovjek kojem je netko upravo ugasio televizor usred dnevnika. Dirnuo je loptu, ali ona mu je prošla u mrežu za 1:0 i delirij plavih.
Rijeka je odmah pokušala odgovoriti. Devetak opalio je volej pod gredu nakon sjajne lopte Fruka, ali okvir gola bio je saveznik Dinama. A kad te sreća pomazi u finalu, obično znaš kako će priča završiti.
Sedam minuta poslije bilo je gotovo.
Dion Drena Beljo odradio je pola gola snagom čovjeka koji nosi frižider na četvrti kat bez lifta. Primio je dugu loptu, izdržao duel sa Radeljićem, koji se u jednom trenutku zapleo sam u sebe, i onda poslužio Stojkovića kao konobar zadnju rundu prije fajrunta. Luka je samo gurnuo u praznu mrežu za 2:0.
I tu je priča završila.
Do kraja je Rijeka imala loptu, ali ne i ideju. Dinamo je i dalje stvarao šanse. Beljo je prijetio, Zajc je mogao zabiti treći kad je već svladani Zlomislić gledao loptu kako ide prema mreži, ali je Pavić čistio s crte. U 93. minuti Beljo je opet izašao sam na golmana, no riječki vratar ovaj put spašava nogom.
Dinamo je mirno priveo utakmicu kraju, uzeo još jedan trofej i dodatno pobjegao konkurenciji na vječnoj ljestvici osvajača Kupa. Plavi sada imaju 18 pehara, Hajduk osam, Rijeka sedam.
A kad se dim razišao iznad Opus Arene, ostala je samo jedna slika, Dinamo opet sjedi za glavnim stolom hrvatskog nogometa, dok ostali čekaju svoju rundu.
