Rijeka Aare tisućama je godina strpljivo radila ono što priroda obično radi bez ikakvog plana i dozvole: polako je rezala stijenu i pritom stvorila klanac dug oko 1,4 kilometra i dubok do dvjesto metara.
Danas tim klancem prolazite drvenim stazama, dok se ispod vas ledena voda neumoljivo probija kroz uski prolaz, a iznad vas se uzdižu gotovo okomite stijene koje izgledaju kao da ih je netko postavio s arhitektonskom preciznošću kao da je priroda, barem na ovom mjestu, odlučila raditi po švicarskim pravilima.
Ako se u Švicarskoj, toj zemlji u kojoj i priroda očito poštuje kućni red, odlučite razgledati neku znamenitost bez potpisivanja izjave o vlastitoj odgovornosti ili zvanja gorske službe spašavanja, Aareschlucht je gotovo savršeno mjesto za to. Smješten je između Meiringena i Innertkirchena, na svega pola sata od Interlakena i dvadesetak minuta od Brienza.
Prošao sam klance po Sloveniji i Hrvatskoj, gledao stijene koje su se pravile važnije nego što jesu i rijeke koje su se ponašale kao da su upravo izašle iz reklame za mineralnu vodu. Ali ovdje je stvar drukčija. U klancu Aare sve je toliko uredno da čovjek ima osjećaj kako će se i voda ispričati ako se slučajno previše zapljusne o stijenu.
Do klanca dolazite javnim prijevozom koji stiže točno na vrijeme, što je za prosječnog putnika već samo po sebi turistička atrakcija. Nema kašnjenja, nema improvizacije, nema onog poznatog „samo još pet minuta“. U Švicarskoj, čini se, i tih pet minuta dolazi na vrijeme.
Šetnja kroz klanac savršena duljina da se osjetite fizički aktivni, a da pritom ne morate mijenjati životne navike. Hodate između stijena, gledate ledenu vodu rijeke Aare kako disciplinirano teče kroz uski prolaz i shvaćate da se ovdje čak i priroda ponaša kao da ima raspored.
Prizori su impresivni, ali nenametljivi. Nema spektakla, nema dramatičnih efekata, nema ni jednog mjesta na kojem biste mogli pomisliti da se netko tu „snašao“. Sve je na svom mjestu, sve funkcionira, a čovjek se u jednom trenutku počne pitati nije li netko cijeli klanac prije početka sezone jednostavno isključio iz struje da ga malo očisti.
Za one koji vole znati na čemu su, vrijedi spomenuti da je Aareschlucht otvoren od travnja do kraja listopada. Ulaznica za odrasle stoji 13 švicarskih franaka, za djecu do 16 godina osam, dok djeca mlađa od šest godina ulaze besplatno, vjerojatno zato što još nisu dovoljno odrasla da bi remetila red.
Na kraju izlazite iz klanca s brdom fotografija, uredno posloženim dojmovima i laganim osjećajem nelagode. Jer Aareschlucht nije samo prirodna atrakcija. On je dokaz da čak i priroda, ako se dovoljno dugo drži švicarskog reda, može postati savršena.
A savršenstvo je, kako znamo, uvijek pomalo sumnjivo.
