Upisavši se po dolasku u povijest hrvatske kinematografije, u hrvatska kina prije koji dan, stigla je “Svadba”.
Hrvati i Srbi, neiscrpna i inspirativna tema.
Kako se naši narodi povremeno izgube u gustim maglama, uvijek je dobro kad se inspiracija pretoči u humor.
Hrvatska filmska industrija je u suradnji sa srpskom pripremila dugometražni film “Svadba”, kojim su se slatko narugali hrvatsko-srpskoj uzajamnoj fiksaciji kao i određenom sloju društva oba naroda, svojevrsne elite.
Film Igora Šeregija donosi satiričnu priču o balkanskom mentalitetu, punu nacionalne netrpeljivosti i obiteljskih drama.
Jaka glumačka imena, hrvatska i srpska, koju predvode Rene Bitorajac i Dragan Bjelogrlić i tema koja nikad ne dosadi, svakako je mamac za publiku pa ne čudi kako je film, ne samo rasprodan u prvim danima prikazivanja nego je srušio rekord najvećom pretporodajom svih vremena u hrvatskim kinima. Bitorajac i Bjelogrlić su nepogrešivo pristajali likovima koje su igrali.
Osim njih pažnju privlače izvrsna i uvjerljiva Linda Begonja kao i Anđelka Stević Žugić koju prepoznajemo iz tv serije “Andrija i Anđelka”.
Tema filma je zabranjena ljubav dvoje mladih ljudi koji na neki način simboliziraju današnje generacije neopterećene duhovima prošlosti, a tema u temi je netrpeljivost Hrvata i Srba.
Radnja prikazuje s jedne strane jednog tipičnog hrvatskog tajkuna (Bitorajac), koji svojim bahatim načinom života, firmu dovodi pred bankrot pa manipulatorskim manevrima i lažima pokušava spasiti šta se spasiti da. Dok sa druge strane imamo korumpiranog srpskog ministra (Bjelogrlić), koji vlastiti ugled održava zavlačeći narod propalim projektima. Obojici je, osim toga šta su im se potomci zaljubili i spetljali preko trudnoće do ženidbe, zajednička i mržnja prema narodu onoga drugoga. Obojica će, unatoč mržnji, prigristi ponos zbog višeg cilja. Ne zbog ljubavi vlastitog djeteta, nego osobnih interesa. Sve to uz puno glazbe, zabave i osebujnih likova.
Scenarist kroz namjerno pretjerivanje gradi vrlo efektan humor, naglašavajući obiteljske običaje jednih i drugih, političku atmosferu ovog područja kao i predrasude jednih naspram drugih.
Glazbena podloga kombinira narodnu glazbu oba područja, nešto tradicionalne i vrlo efektnu modernu glazbu kojoj se možete dobro nasmijati.
Iako film ne mogu proglasiti urnebesnom komedijom, zabavan je i smijeha nije nedostajalo.
Pretjerana naglašenost nekih scena ipak prelazi granicu pri kraju filma.
Scena sa porodom i kasnije ležerna vožnja brodom, neodoljivo podsjećaju na holivudsku B-produkciju.
Sve u svemu, film nije razočarao.
