Dinamo je u drugi dio sezone ušao onak kak ulazi samo kad zna da je najjači, ozbiljno, hladne glave i bez pardona. U Osijeku nije bilo nikakve dileme, nikakvog „ali“. OPUS Arena je vidjela čistu demonstraciju sile: Osijek – Dinamo 0:3.
Golovi su padali redom, bez panike i bez žurbe. Luka Stojković je otvorio utakmicu i smirio sve kaj se moglo smirit. Miha Zajc je dodal svoj potpis, a Dion Drena Beljo stavio točku na „i“. Tri gola, tri različita strijelca i poruka jasna ko dan, Dinamo je došel po pobjedu i uzel ju bez puno filozofije.
A ova pobjeda vrijedi još više kad se pogleda kontekst. Osijek se pojačal, pričalo se, dizalo ih se, igrali su solidno u pauzi. Sve pet. Al’ protiv Dinama, niš. Nula. Domaćin nije zapucal u okvir gola, nije imal pravu šansu, nije imal ni iluziju da može nešto napravit. Modri su ih zatvorili, stisnuli i odigrali utakmicu kakvu igra ekipa koja zna da je bolja.
To je bila ona pobjeda bez živciranja, bez drame, bez bespotrebnog trošenja živaca. Čista, profesionalna, europska. Vrhunska predstava modrih bluza na OPUS Areni, onak kak se igra kad si najbolji u ligi.
S ova tri boda Dinamo je pobjegao na četiri boda prednosti ispred prvog pratitelja. Nije to nikakva garancija, ali je jasna poruka, tko želi naslov, morat će ga čupat Dinamu iz ruku. A to, povijest kaže, baš i nije jednostavno.
Na kraju, ostaje činjenica koja se u Zagrebu ne mora posebno objašnjavat
DINAMO ZAGREB IZNAD SVIH!
