Na Maksimiru se opet točilo šampionsko pivo, a oko njega dim, galama i onaj poznati osjećaj da je sve već viđeno, ali opet slatko kao prva jutarnja kava s pelinom.
Na travnjaku Dinamo Zagreb protiv Varaždin, na tribinama rođendanska torta za 115 svjećica, a na sjeveru standardni kaos umjetničkog tipa u režiji Bad Blue Boys. Prvih deset minuta nogometa nismo ni vidjeli jer je dim bio gušći nego jutarnja magla iznad Save.
Na kraju 2:1. Još jedan naslov. Već 26., ako netko vodi evidenciju, a vodi je svatko tko je barem jednom u birtiji izgubio okladu protiv dinamovca.
Na Stadion Maksimir okupilo se 14 i pol tisuća duša, taman toliko da se čuje svaka psovka, svaki uzdah i svako “ajde više pucaj”. I pucalo se, pogotovo kad je Mišić odlučio podsjetiti naciju kako izgleda golčina iz udžbenika.
Opalio je s dvadesetak metara, onako kako se u kvartu šutira kad nemaš vremena za filozofiju. Lopta je poljubila prečku i završila u mreži, a tribine su skočile kao da je netko otvorio novu rundu na račun kuće.
Naravno, Varaždinci nisu došli samo na kolače. Izjednačili su tri minute kasnije jer nogomet bez malo drame bio bi kao gemišt bez mineralne. Možeš ga popiti, ali nije to to.
A onda, kad se već činilo da će se utakmica ugasiti kao zadnja cigareta pred fajrunt, pojavio se Beljo. Momak zabija kao konobar koji zna gdje su sve skrivene boce. U 82. minuti bum, 2:1. Njegov 36. gol sezone. Brojka od koje protivnički treneri dobiju laganu žgaravicu.
Sve je to došlo kao savršeni poklon za 115. rođendan kluba. Dinamo je opet prvak, devetnaesti put u zadnjih 21 godinu. Ostali mogu pričati o projektima, strategijama i filozofijama, ali na kraju dana tablica je kao račun u birtiji. Nema filozofije, samo brojke.
Negdje između dimnih bombi i pjesme, Maksimir je još jednom postao dnevni boravak grada. Onaj u kojem svi znaju priču unaprijed, ali je opet žele čuti.
I tako, dok su se svjetla gasila, a zadnje pivo točilo, ostala je ona stara dinamova istina. Titule prolaze, ali navika osvajanja ostaje. A kad se navikneš na pobjede, teško se vraćaš na vodu.
