U smrznutoj Danskoj sinoć smo gledali utakmicu kakve su se u osamdesetima igrale nedjeljom u 10 ujutro, kad pola ekipe još traži kopačke, a druga polovica razmišlja kaj bu poslije za ručak. Dinamo je izgledao tromo, bezidejno i uspavano, kao da su ih teleportirali ravno iz tople svlačionice na minus deset. Lopta je bila spora, igra još sporija, a želja, onako negdje na razini prijateljske protiv Mladosti iz Širokog Brijega 1979.
(Photo: Facebook: Digitalni arhiv Široki Brijeg)
I sve bi to završilo u arhivi “europske sramote”, da se u zadnjih par minuta drugih utakmica nije dogodilo malo čudo. Dok je Dinamo u Danskoj izgledao kao da jedva čeka da sudac svira kraj i pusti ih na topli čaj, po europskim stadionima su se rezultati okretali baš onako kako nama treba. Gol tamo, promašaj ovdje, produžetak drame do zadnje sekunde i odjednom, ni krivi ni dužni, Dinamo prolazi dalje. Ne zahvaljujući igri, nego zahvaljujući matematici, živcima i tuđim greškama.
Kako smo prošli? Ne pitajte. Zašto smo prošli? Još manje. Ali prošli smo. U Europi se ne dijele umjetničke nagrade, nego se prolazi dalje, makar na guzove i uz pomoć drugih.
U knock-outu nas čeka Genk, stari znanac iz 2021. Tad smo u Belgiji slavili 3:0, dok je doma u bilo 1:1, tako su nekad u Maksimiru rješavale “radničke” ekipe: čisto, efikasno i bez filozofije. Danas? Genk nije strašan, ali Dinamo, kakav je izgledao sinoć, djeluje kao da bi mu i NK Retkovec na blatnom terenu u Dubravi mogao zapapriti.
Prva utakmica igra se 19. veljače u Zagrebu, uzvrat 26. veljače u Belgiji, taman da se opet smrzavamo i pitamo kaj nam je to trebalo. Imamo pravo prijaviti dva nova igrača, i sad svi križamo prste, palčeve i živce da će to biti Livaković i Bennacer. Jer bez njih izgleda kao da branimo s molitvom i gradimo igru na dobru volju. A to, ruku na srce, ne prolazi dalje od prve birtije iza stadiona.
Dinamo može bolje. Mora bolje. I zna bolje. Jer ako se opet budemo oslanjali na tuđe rezultate i zadnje minute nečijih drugih utakmica, onda ćemo opet sjediti po birtijama i slušati vječno pitanje: “Dobro, a kad ćemo mi nekog proći jer smo bili dobri, a ne jer su drugi usrali?”
Europa ne prašta, Genk neće čekati, a strpljenje navijača ionako je već dobrano potrošeno. Vrijeme je da Dinamo prestane glumiti uspavanu ljepoticu i počne igrati nogomet onaj pravi, kakav se nekad igral: s manje alibija, a s više muda.
