Maksimir je opet bio kao zadimljena birtija u subotu navečer. Galama, nervoza, tri penala i VAR koji je trajao duže od jedne ture gemišta.
Derbi 30. kola završio je 2:2 i to nije bio onaj romantični remi iz starih vremena kad se igralo muški i bez televizijskih sudaca. Ovo je bio moderni derbi s tri jedanaesterca, puno psovki prema ekranima i jednim neumornim centarforom koji zabija kao da mu netko plaća po komadu.
Dinamo je krenuo kao gost koji prvi ulazi u birtiju i zauzima najbolji stol. Već u 5. minuti Dion Drena Beljo zabio je gol koji će dugo proganjati riječkog vratara Zlomislića. Bakrar je poslao loptu na peterac, Beljo opalio ne prejako, ali dovoljno da lopta prođe kroz noge vrataru kao novčanica kroz ruke konobara koji žuri na pauzu. Maksimir je odahnuo, a Rijeka izgledala kao ekipa koja je došla na krivo mjesto u krivo vrijeme.
Ostatak prvog dijela prošao je u laganom ritmu. Dinamo zadovoljan vodstvom, Rijeka bez ideje i bez pravog udarca prema naprijed. Publika je čekala nešto, bilo što, a dobila je VAR.
Drugo poluvrijeme kasnilo je zbog tehničkih problema, a kad je napokon krenulo počeo je cirkus. Rijeka je dobila prvi penal odmah na početku nastavka. Dominguez je zakasnio u reakciji, sudac pokazao na bijelu točku, a Thiago Dantas zabio za 1:1 bez puno razmišljanja.
Taj gol probudio je goste. Počeli su igrati hrabrije i ubrzo dobili još jedan penal. Nakon duge VAR provjere Dantas je opet bio siguran i preokrenuo na 1:2. Maksimir je na trenutak utihnuo.
Beljo je kasnije zabio glavom nakon kornera, ali VAR je pronašao prekršaj u napadu pa je slavlje brzo splasnulo. Nervoze je bilo sve više, kao pred zatvaranje kad svi žele još jednu rundu.
U 82. minuti nova drama. Oreč je povukao Hoxhu za dres, VAR se opet uključio i nakon pregleda dosuđen je penal za Dinamo uz drugi žuti karton za riječkog igrača. Rijeka je ostala s igračem manje, a Beljo ponovno stao na bijelu točku i mirno zabio za 2:2.
Na provjere je otišlo više od deset minuta, ali produžetak nije trajao dugo i rezultat se više nije mijenjao.
Na kraju večeri ostao je onaj umorni osjećaj koji dolazi kad sezona ulazi u završnicu. Dinamo je zadržao deset bodova prednosti i to je u ovom trenutku važnije od dojma na terenu, jer noge više nisu svježe kao početku proljeća, a ni igra nije bila na razini nekih ranijih utakmica. Uz sve to ostala je i tiha briga zbog Vidovića i McKenne, jer u ovom dijelu sezone svaka ozljeda vrijedi dvostruko.
Dinamo ostaje prvi sa 70 bodova i sigurnom zalihom prednosti, dok Rijeka ostaje četvrta s 42 boda i osjećajem da je mogla uzeti više.
A Maksimir ostaje ono što je uvijek bio. Puno dima, puno živaca i dovoljno priča za prepričavanje uz prvu jutarnju kavu.
