Tinder i slične aplikacije za upoznavanje bi tribale biti dio dark weba ili zakonon zabranjene, da prije korištenja dobro razmisliš triba li ti ta količina stresa i je li vridno rizika. Ono šta je moglo pojednostaviti život, učinilo ga je kompliciranijin.
Šalin se, znan da ima ljudi koji tamo stvarno i pronađu ljubav ili kvalitetnu vezu, samo meni to do sad nije pošlo za rukon.
Možda uopće nije do aplikacije nego do mene.
Ili biran takve, sebi krive frajere.
Ili ih tražin na krivon mistu.
Iako san imala par ozbiljnih veza, do četrdesetih se nakupilo godina samovanja.
Nisan se osjećala usamljeno zbog toga, društveni život i šarenilo aktivnosti oko mene, zaokupljalo me.
Zaljubljive san prirode, kroz sve te godine san povremeno izlazila na spojeve, upoznavala muškarce, ostvarivala kontakte, nekad kratko, a nekad i kraće.
Pogotovo zadnjih 6 godin od kad san počela koristiti aplikacije za upoznavanje.
Na neki zdravi ulet uživo dugo nisan naišla, spontani poziv na kavu ili u šetnju, nešto tako jednostavno. Svi su postali lovci na avanture, a kako nisan puno noćno izlazila u to vrime, manje je bilo prilika čak i za avanture.
Flert uživo izumire, današnje društo se druži na društvenin mrižama pa san se i ja nakon godina oklijevanja, pustila toj liniji manjeg otpora.
Tinder san instalirala u godini korona virusa 2020., na nagovor prijatelja. Zatvorena u izolaciji, prateći na WApp grupi njegove online avanture, prijatelj mi je prijateljski predložija online dejting ili ti ga upoznavanje priko interneta.
Ajde, da i ja to isproban, šta iz dosade, šta iz želje za upoznavanjen nekog novog i da ubijen vrime u izolaciji, nagovorila san se. Nakon šta san povatala pravila i opcije, odredila godišta i kilometre unutar kojih želin upoznati nekoga, krenila san listati ponuđeno. Listanjen ulivo odbacuješ, desno lajkaš. Činjenica je da san ka i mnogi tamo, birala površno po izgledu, a tako te i navlači takva vrsta online kataloga.
Seks kataloga, kako ću kasnije dobiti dojam.
Unatoč tome šta ti izbor pada na nešto oku ugodno, ja san ciljala i nekog za ugodnu komunikaciju. Cijenin kvalitetnu komunikaciju, a svi smo ionako tada morali biti ograničenog kretanja i bez fizičkog kontakta. Ne ponovilo se.
Opisi ispod profila, činili su se lažnima, ka i neki profili pa san pomno pribirala koga ću listati desno.
Prvi lajk kojeg san se usudila dati, bija je ujedno i spoj. Obostrano lajkanje ilitiga sviđanje. Online spoj, chat, razgovor, kako god.
Momak, negdi mojih godina, 20-ak kilometara udaljen od mene, nakon par uvodnih pitanja koje smo razminili, mrtav hladan upiše svoj broj i pita mogu li mu poslati sliku u toplesu.
Ne, ne mogu. Tad san odma otkrila i tri točkice u gornjem desnom kantunu razgovora, di je ponuđeno “Odspoji”.
I odspojila san i njega i Tinder.
Onda san misec dana kasnije instalirala Tinder ponovno, tješeći se onin da jedna lasta ne čini proliće.
Ipak, danas kad sumiran, moran priznati da san ja tamo naletila na cilo jato takvih lasta.
Prvi spoj uživo na koji san se odlučila priko Tindera, proteka je u ugodnon druženju. Nakon tjedan dana intenzivne komunikacije, upoznali smo se na plaži, uz čakulu na suncu, hranjenje galebova trišnjama, zagrljaje i uz malo ljubljenja na kraju. Slatko. Ok, očekiva je on više, ali meni je tad pasalo samo upoznavanje, sa malo romantike, jbga.
Nakon druženja mi je posla poruku da mu je bilo lipo i da bi rado smenon otiša na swingerski party koji se triba održati uskoro.
Ne, nije mislija na ples, a ja, romantična duša koja se rastopila zbog zagrljaja uz more, u tom trenutku nisan bila spremna na takvo pitanje.
Razgovori koje san ostvarivala na Tinderu ni dalje nisu bili previše obećavajući. Većinon su to bili površni, monotoni i jednosmjerni razgovori, uglavnon se sve vrtilo oko seksa; pitanja, interesi i namjere. Ja san ipak tražila nešto više od takve jednolične ponude.
Uleti su bili svakakvi, od besramnih do mutavih.
Jedan me otvoreno pita “kakva si u pušenju” u prvih par rečenica, puno njih ima ideju o tome da, ničin izazvani, pošalju sliku najnefotogeničnijeg ljudskog organa. Mnogi od njih su oženjeni i imaju istu priču o tome kako žive sa ženom, ali evo samo šta se nisu rastali. Moja prijateljica je 3 godine posli mene na Tinderu naletila na istog lika ka i ja i još uvik je prodava tu istu priču. Ne bi, fala.
Bilo je par pristojnih upoznavanja, jedna kava, bez puno riči obostrano se osjeti da nije to to i ne vidimo se više, pošteno i legitimno.
Bilo je i zanimljivijih susreta i spetljavanja, ali ništa ozbiljno, samo seksualna privlačnost. Takvi bi još ispali i najpošteniji, našli bi se na jednoj razini i iskoristili bi najbolje od toga, bez očekivanja i zavaravanja, ali opet bez neke povezanosti na mentalnoj ili emocionalnoj razini, koja bi te zadržala duže.
Analizirajući priče sa aplikacija za upoznavanje, koje mi se ipak razviju u nešto prisnije, primjećujen dvi verzije razočaravajućih ishoda, a početak priče isti.
Sve počne divno sa intenzivnon komunikacijon, porukama, dugin razgovorima i šarenin temama.
Nastavlja se češćin viđanjima, nakon par tjedana počinješ osjećaš povezanost.
Seks bude super, smijete se skupa, ljubi te u čelo, mazi ti podlaktice, govorite jedno drugome kako van je lipo. Onda to traje cirka misec dana dok ne nastupi jedan od dva moguća razvoja događaja.
Prvi je kad on obznani da mu je super s tobon, ali bi on samo seks. Ti si već razvila emocije i nisi spremna na “samo seks”, a on nije spreman na ništa osim seksa i znaš da se moraš makniti.
Druga verzija je, popularno ghostanje. Nisan ljubitelj pretjeranog korištenja anglizama, pa ću reći po naški, ono kad lik samo ispari. Kad nakon par tjedana ili misec-dva gugutanja, pričanja o ljubavi i budućnosti, samo odluči nestati. Bez riči, objašnjenja i logike. Kad mu je zadnja poruka “Ljube, zoven te za po ure kad dođen doma” i ispari. Ti nakon par dana pregledavaš osmrtnice, a on se javi za deset dana kad ga opere savjest, sa objašnjenjen kako je bija umoran i nenaspavan. Ajde, sritno ti bilo.
Tu opet ima i podkategorija, likovi koji ti daju naslutiti par dana prije da će nestati, kad naglo okrenu emocionalni termometar sa °40 na °2 stupnja. Sa buricon. Stavu te na naglo hlađenje, javu se tek toliko da znaš da su živi, a ti već znaš da je gotovo, promjena ne dolazi slučajno.
Tako dan, dva, tri i onda isparu ili pružu tebi priliku da ispariš. Sa upitnicima iznad glave.
Valjda svatu da nismo jedno za drugo ili nađu nešto zanimljivije pa ispare u magli svog kukavičluka.
Tako je, kako je i nije uopće problem u njima, muškarcima. Problem je šta je danas sve digitalizirano pa tako i odnosi.
Odigraju te ko igricu, taktički i kad im dosadi stisnu Deinstaliraj.
Živimo u vrimenu instant zabave, svi bi sve u par klikova, kupovinu, banku, kockanje, Glovo, seks. Tako se ljudi danas igraju sa aplikacijama, točnije, živu priko aplikacija.
Aplikacija za upoznavanje je ka i Temu, navuče te sa raznovrsnon ponudon onoga bez čega zapravo možeš, ali je primamljivo, u šarenim bojama, slikano iz najboljih kuteva i na lageru, poželiš to i dobiješ jeftini proizvod od lošeg materijala. Pušing marketinga.
Kad sumiran, unatoč lipin momentima i ugodnim poznanstvima, aplikacije za upoznavanje, unile su mi više stresa nego uživancije. Točnije, ljudi na aplikacijama.
Ljudi koje san ja birala.
Ljudi kojima san se odlučila emocionalno otvoriti.
U aplikaciji koja je seks katalog.
Kad sumiran, sama sebi san zakomplicirala život.
Zaljubin se u prosjeku jedan put godišnje. Pa odljubin pa mirujen do novog nemira.
I tako ukrug dok jednog dana čvrsto ne odlučin potpuno sačuvati svoj mir.
Ili dok ne naučin kontrolirati emocije, kako kažu stručnjaci.
Kontrolirati emocije, ma bogati, a niko ne kaže kako se to postiže.
Nekon drogon ili hipnozon?
Jer vako na bistru glavu, ne ide.
