Ovo nije tekst za one koji su napamet učili školsko gradivo bez da su ga, do dan danas, imalo preispitivali. Ovo nije ni priča za one koji slušaju stručnjake nutricioniste iz lifestyle časopisa, bez želje da proširu vidike. Ovo je diljenje osobnog iskustva iz kojeg san naučila jako puno o sebi i svome tilu, o tome kako naš organizam funkcionira i kako prehrana utječe na nas i izgrađuje naše tilo.
Tribala mi je samo jedna knjiga da mi otvori oči i da svatin dok san je čitala kako zapravo to sve već znan, svjesno ili podsvjesno, samo nikad nisan razmišljala o tome jer me učilo drugačije. Povući ću banalnu paralelu, prehrana je zapravo ka i religija, naučeno virovanje. Jer da su vas od rođenja roditelji i okolina učili da virujete u recimo, kristalnu žabu, vi bi se danas klanjali kristalnoj žabi. Tako je i sa prehranon.
I ne mislin da su naši roditelji, didovi, babe i oni prije njih, imali ikakvu lošu namjeru. Učili su nas kako su naučeni i hranili su nas sa onim šta su imali.
Danas kad živimo u svitu u kojen je izbor hrane nepregledan, a informacije dostupne i lako provjerljive, mi i dalje virujemo u to da će svinjsko meso izgraditi naše mišiće ili kravlje mliko ojačati naše kosti.
Ovo neće biti priča o štetnosti hrane koju čovik danas unosi, o bolestima sa kojima smo ugroženi niti o iskustvima drugih ljudi. Ovo nek bude samo priča o iskustvu koje mi je prominilo život.
Oko 2021. godine, moj bliski prijatelj priša je na živu biljnu prehranu, znači na sirovo voće, povrće i orašaste plodove i time odbacija sve ostalo. U početku san bila skeptična i imala sto pitanja, ali pratila san njegov napredak iz dana u dan i oduševljavala se. Unatoč mom oduševljenju i dalje san bila stava: svaka tebi čast, ali ja to ne bi mogla.
Razgovarajući s njin, pročitala san i knjigu (A.Dodić “Izliječite se sami”) koja detaljno, ali laičkin rječnikon, jako razumljivo opisuje procese u organizmu. Autor, vođen logikon, činjenicama i vlastitin znanjen o utjecaju prehrane na organizam, koje je steka studirajući upravo to, lako otvara oči zaslipljenima poput mene.
Neka viša sila mi je, dvi godine posli, posložila karte da me vrati na pravi put, onaj kojin nas je priroda usmjerila u začetku čovječanstva. Dogodila mi se bizarna ozljeda na treningu, od koje san dobila istegnuće trbušnog zida i uklještenje živca. Dok još nisam znala šta san napravila, ispod rebara mi se danima širila bol, koja me poprilično pristrašila. S obziron da san pušač, a tada san imala oko 95 kila i prehrana mi je bila ajme majko, zabrijavala san razno razne dijagnoze. Osim vlastitih zabrijavanja, ljudi oko mene su tvrdili da ta bol može biti žuć, debelo crivo, rak pluća i tako dalje. Pristrašena svin tin, jednu večer san obećela sama sebi da od jutra krećen sa živon biljnon prehranon pa šta god da je, proći će.
I tako san krenila sa voćnim doručcima, salatama za ručak i miksom orašastih plodova i voća u večernjim satima. Ipak, tjedan dana posli, bol nije potpuno nestala, ka ni strah i otišla san doktoru. Nakon šta mi je prepipa unutarnje organe, potvrdija je da se radi o istegnuću trbušnog zida, otklonija mi strah, također mi je izrazija i podršku da nastavin sa prehranon sa kojon san počela. S obzirom da sam ja tada, nakon tjedan dana prominjene prehrane, osjećala navalu dobre energije, odlučila san svakako nastaviti.
Već u prvih tjedan dana izgubila san nevjerojatnih 6 kila, šta je većinom bila voda koje se moje tilo oslobađalo jer više nisan unosila sol pa se nije imalo od čega braniti.
Sol je, ka šta svi znamo, konzervans i naše tilo je ne prihvaća, zato nakuplja vodu da bi nas obranilo od iste.
Sol, ka šta svi znamo, oštećuje i krvne žile.
Da ne duljin oko soli, ovo je samo jedan primjer koliko mi toga zapravo znamo i osjećamo, ali zanemarujemo činjenice i nastavljamo raditi protiv sebe.
Robovi smo navika.
Kako sam ja, ka ljudsko biće sa slabostima, volila svašta pojisti i popiti, tako san odlučila ostaviti jedan kuvani obrok i nešto slatko vikendon, šta je bila zanemariva količina i znala san da mi tilo to neće zamiriti.
Nakon 5 miseci, imala san 25 kili manje, ne zato jer sam gladovala, nego zato jer san prestala unositi konzervanse i životinjske hormone pa su mi organi mogli normalno funkcionirati. Sa živon prehranon nastavila san kroz iduće dvi godine poprilično dobro, uz povremene izlete. Svakako, ti “izleti” su bili neko pečeno ili kuvano povrće, heljda ili leća kao dodatak salati ili povremeno nešto morsko.
Meso, mliko i jaja san potpuno izbacila.
Nisan se izgladnjivala, pojila bi kad mi dođe i ila bi koliko me volja. Voća i povrća svake vrste, uglavnom ono šta volim. Nije ni potribno isti sve, priroda je savršeno izbalansirala sve šta nan triba u svakom plodu, a pretraga krvi, 5 miseci posli, to je i potvrdila. Ničeg mi nije falilo. Energije san imala na pretek, mogla san i raditi i trenirati u punoj snazi.
Naziv “živa biljna prehrana” proizlazi iz toga šta s njom unosimo žive stanice, od tud i navala žive energije u nama, sve drugo su mrtve prerađevine. Kad uzmete u obzir činjenicu da je naše tilo izgrađeno od hrane ili prerađevina koje unosimo, onda nam ostane za razmišljati koliki je u nama omjer živih i mrtvih stanica i šta nam zapravo donosu jedne i druge. Živa biljna prehrana ne uzrokuje umor, ne spava mi se posli obroka i nema težine u želucu.
Kavu san, ko pravi kavopija, izbacila zadnju, jednostavno mi je počela smetati nakon šta mi se želudac počeja čistiti od smeća sa kojin san ga desetljećima trovala. Sada, već skoro tri godine, pijen ciđenu naranču ujutro umisto kave.
Kako mi se nepce očistilo od ulja, cukra i soli i kako su mi okusni pupoljci prodisali, tako san svatila da je voće puno slađe nego šta mi je cili život bilo, a i povrće je odjednom dobilo jači okus.
Benefiti žive biljne prehrane, koje san usput otkrivala, bili su zapanjujući.
Dobila san odličnu probavu i više nego redovnu stolicu, koja, nećete virovati, uopće više nije smrdila. Smrdljivi jutarnji zadah više nije postoja. To lito, gotovo da san se jedva koji put oznojila, također bez ikakvog tjelesnog mirisa. Danas, kad zaredan obroke životnjskog porijekla, recimo morske plodove ili sireve koje ponekad dodan u prehranu, u narednin danima osjetin promjenu u mirisu znoja. Tek tada uvidin šta nan činu hormoni koje unosimo, a koji ne pripadaju našen tilu. Isto ka šta mi se probava uspori kad povremeno unesen previše slatkoga. Tilo nan odma šalje poruke koje tek sad pripoznajen. Koža mi je postala nevjerojatno glatka i nježna, kosa zdravija, zubi čišći, a vid oštriji. Vid je itetako bija iznenađenje, jer imam veliku dioptriju cili život i lako san primjetila sa vrimenon izoštreniju sliku. Uživala san usput i u divljenju okoline koja je primjećivala promjene na meni.
Ono šta se ne može opisati ljudima oko sebe prelaskon na prirodnu prehranu, to je neopisiva bistrina uma, veća koncentracija, kao i smirenost. Nevjerojatan unutrašnji mir, neopterećenost i vedrina.
Prvih par miseci odrađivala san turističku radnu sezonu, koja je sama po sebi stresna, ali to lito me baš ništa nije moglo izbaciti iz takta, a ljudi iz moje okoline primjećivali su da me nikad nisu vidili razumniju i smireniju. Ža mi je šta ne mogu slikovitije opisati taj osjećaj, ali bila je to neka potpuno nova energija.
Postupno se pojavljiva i osjećaj jače povezanosti sa prirodon, počela san primjećivati intenzivnije boje, zvukove i mirise, a san mi je bija miran i čvrst. Sva osjetila su mi se priporodila.
Ljudi oko mene imali su stotine pitanja, baš ka i ja prije nego san se upustila u ovo. A zapravo, ne može biti jednostavnije.
Nažalost, do danas san poklekla previše puta da bi u trenucima dok ovo pišen, bila potpuno ponosna na sebe, najviše sa slatkim na koje san slaba, kao i sa pekarskim proizvodima koji mi se prečesto omaknu, ali i dalje vodin svakodnevnu borbu sama sa sobon da se maknen od svega toga. Ono šta mogu sa sigurnošću reći, prerađevine koje konzumiramo danas, poput droge su i šta češće posežemo za njima, to je teže prestati. A onda usput odma osjetin i sporiju probavu i nemiran san, ka i nemir iznutra. I ne sviđaju mi se ti osjećaji.
Ipak, imala san sriće spoznati i iskusiti šta je najbolje za moje tilo i moj um i to će me uvik vraćati prirodi i onome šta je priroda stvorila da bi nas nahranila i izgradila. Sve drugo izmislili su ljudi kroz povist do dana današnjega, iz razno raznih razloga kao što su nedostatak voća u krajevima u koje su selili, glad, zima, profit, konzumeristički način života i slično.
Svakom ko sumnja u dobrobiti ovoga o čemu pričam, preporučujen kratki i jednostavni test od tjedan dana na živoj biljnoj prehrani. Nije lako prestati biti rob navika, ali već nakon kratkog vrimena znati ćete da postoji moćnija i uzvišenija energija za koju ste cili život bili zakinuti.
I sviditi će van se.
