Lipa, sunčana nedilja, prava prolitnja i ranija ura utakmice, idealno je poslužila za provesti nediljno popodne na Poljudu.
Sraz Hajduka i Lokomotive je privuka oko 14 tisuća duša, šta je i dalje, iako polovično ispunjavajući tribine, brojka snova ostatku lige. Pogotovo za ovakve, takozvane, male utakmice.
Dan i utakmica bili su takvi da si moga na tribini sisti, sunčati se i uživati u nogometu, bez stresa, neizvjesnosti i velikih očekivanja.
Navijanje sjeveroistoka bilo je gromoglasno i ujednačeno, a i lipo je bilo viditi masu kako sinkronizirano skače i navija. Zadnje dvi utakmice (čitaj: derbija) taj su dojam kvarili i razvodnjavali “derbi navijači”, turisti i “instagram bojna”.
Izbor navijačkih pisama je bija šarolik, ali dobro praćen, široki spektar Hajdukovih navijačkih pisama, uglavnom “ljubavnih”, osim jednog “pozdrava” Delijama.
Na ostalim djelovima navijačke tribine, bilo je lipo viditi mnoge starije torcidaše koji su došli sa dicon uživati u nogometu, u obiteljskon okruženju prinoseći svoju strast na neke nove generacije, ka i grupe prijatelja i poznanika koji se razdragano pozdravljaju, nazdravljaju pivama i uživaju u nogometnoj nedilji.
Na terenu zanimljiva utakmica, puno prilika sa obe dvi strane, Hajduk je ukupno ima priko 20 udaraca prima protivničkom golu i lagano vodstvo od 2-0 već u prvom poluvrimenu.
Prvi gol na utakmici i svoj 100. za Hajduk zabija je Marko Livaja, na asistenciju Rebića kojoj je prethodilo atraktivno dodavanje peton Krovinovića, dok je za drugi gol Livaja asistira Anti Rebiću.
Livaja je nešto kasnije, krajem utakmice, ispraćen s terena uz ovacije i uzvike: Hajdučko srce.
Šta Marko Livaja zaista i je.
Volili ga ili ne volili, svaki ljubitelj nogometa, može mu se nakloniti.
100 golova u 194 nastupa nije mala stvar i polazi za rukom samo najvećima pa se tako Livaja priključija velikanima Hajdukove povijesti koji su probili stotku, poput Matošića, Nadoveze, Vujovića i Vukasa, postavši tek 8. igrač Hajduka kojemu je to uspilo. I nema namjeru stati.
Lokomotiva je u drugom poluvrimenu smanjila razliku na 2-1 pa je time unila malu dozu nervoze neđu navijače Hajduka pred kraj utakmice. Ne zato jer je Lokomotiva bila opasnija, nego čisto zato jer opečeni i na hladno puše, a i jer je to Hajduk pa je sve moguće.
Ipak utakmica je završila pobjedom Hajduka i pismon “Ako ne postaneš novi prvak ti…”. Pisma koja izmiša emocije, radost, tugu i ponos.
Valja spomenuti i kako je Lokomotiva ovom prilikom, možda i prvi put ikad, imala i svoje navijače na gostovanju. Mlađi uzrasti Lokomotive koji su igrali svoje utakmice blizu Splita, došli su do Poljuda podržati svoje seniore.
Na kraju, zadovoljniji su sa utakmice otišli navijači Hajduka. Sa posljednjim zrakama sunca, lagano su napuštali poljudsku ljepoticu, kojoj će se vratiti tek za nešto manje od misec dana jer im predstoje dva gostovanja i reprezentativna pauza.
Koliko dugo će joj se još vraćati i na njoj veseliti i tugovati, pitanje je svih pitanja ovih dana.
Znamo da Hajduk živi vječno, a viditi ćemo oće li Poljud poživiti, priživiti ili ponovno oživiti u novon ruhu ili na novome mistu.
